Evanđelje nedjelje 09. travnja: Iv 20, 1-9

By Carlo Miglietta On Travnja 9, 2023

Ivan 20, 1-9: Prazan grob

20 Rano prvoga dana u tjednu, dok je još bio mrak, Marija Magdalena ode do groba i vidje da je kamen odmaknut s ulaza. 2 Tako je otrčala Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus volio, i rekla: "Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo gdje su ga stavili!"

3 Petar i drugi učenik krenuše prema grobu. 4 Obojica su trčala, ali je drugi učenik pretekao Petra i prvi stigao do groba. 5 Sagnuo se i pogledao platno koje je ležalo, ali nije ušao. 6 Tada mu je iza leđa došao Šimun Petar i ušao ravno u grob. Vidio je platnene trake kako leže ondje, 7 kao i platno koje je bilo omotano oko Isusove glave. Tkanina je još ležala na svom mjestu, odvojena od platna. 8 Napokon uđe i drugi učenik, koji je prvi stigao do groba. Vidio je i povjerovao. 9 (Još uvijek nisu razumjeli iz Pisma da je Isus morao ustati od mrtvih.)

Drage sestre i braćo Misericordie, ja sam Carlo Miglietta, liječnik, bibličar, laik, suprug, otac i djed (www.buonabibbiaatutti.it).

Danas s vama dijelim kratku meditaciju o Evanđelju, s posebnim osvrtom na temu milost.

OTKRIĆE PRAZNOG GROBA I UKAZANJE MARIJI IZ MAGDALE: IVAN 20,1-9

Struktura: harmonizacija heterogenog materijala:

a) priča o nekoliko žena koje su, otišavši do groba, našle prazan (Mt 28-1; Mk 8-16; Lk 1-8): kod Ivana je trag ovo u vv. 23-55 i 24-11;

b) priča o nekim učenicima koji također odlaze na grob, i vraćaju se zbunjeni (Lk 24): kod Ivana je naglašena uloga ljubljenog učenika, tipa svakog vjernika;

c) priča o Isusovu ukazanju Magdaleni (Mt 28-9; Mk 10-16): Ivanova je predaja možda najstarija.

Ivan 20, 1-9 / Tekst:

V. 1: – dan poslije subote: let. “na jednu od subota”: ovo je prva prava subota, dan eshatološke svetkovine;

– dok je još bio mrak: teološko značenje (u Mk 16-1 „sunce je već izašlo“, u Mt 2 „u zoru“);

– Marija Magdalena: u Mt 28 postoji i “druga Marija”, u Mk 1 “Marija Jakovljeva i Saloma”, u Lk 16 također “Ivana, Marija Jakovljeva i druge žene”;

– grobnica: vjerojatno u obliku arkozolija, s polukružnim nišama ukopanim u bočne zidove grobne komore, oko 0.80 m od tla, dubine 0.5-1 m, s malim otvorom, prema van, visine manje od jednog metra. ;

V. 2: Šimun i Ivan jedini su slijedili Isusa u Muci;

V. 5: – zavoji: to su othonìa, lan: ali sinoptičari govore o sindonu, plahti (osim Lk 24, koji je možda dodatak): možda je to množina od produžetka, što znači "rublje tkanina";

V. 6: – leži tamo (keìmena): na udubini arosolija, ne “na zemlji” (!);

V. 7: – pokrov (soudàrion), rupčić koji je držao zatvorena usta pokojnika;

V. 8: – vidio i povjerovao: možda bolje “počeo vjerovati” (aorist ingresivni).

Pogrebne tkanine

a) Dokaz o uskrsnuću?

Još u 5. stoljeću Amonije iz Aleksandrije tvrdio je da će Isusovo uskrslo tijelo izaći iz grobne odjeće na nematerijalan način. Različiti znanstvenici (Balagué, Omer…) stoga misle da je voljeni učenik povjerovao zbog načina na koji je pronašao grobne tkanine, koje bi ostale, natopljene aromatičnim uljima, uspravne i krute kao da je leš nestao unutar njegove mumije.

Dajmo doslovan prijevod ovog odlomka: “I sagnuvši se (Ivan) ugleda platno gdje leži (spušteno?) ali on nije ušao. Tada Šimun Petar, koji ga je slijedio, uđe i uđe u grob te opazi platno gdje leži (spušteno?) i pokrov koji bijaše na njegovoj glavi, ne leži (spušten?) kao platno, nego drukčije, unutra smotan, na svoje mjesto (= gdje je trebalo biti)” (Iv 20-5).

– “Lan”: prijevod “zavoji” je neodrživ jer se na grčkom “zavoji” kaže “keirìai” (usp. Iv 11: zavoji Lazarova trupla). Ovdje je umjesto toga "othónia", tj. generička "platnena platna".

– Pokrov”: rubac (za brisanje znoja). Ovdje bismo mislili na pokrivač za bradu (usp. Iv 11: Lazar ima lice omotano platnom).

– Particip “umotano” (“entetyligménon”) u grčkom je perfekt, što na taj način ukazuje na radnju u prošlosti čiji učinci traju u sadašnjosti, i stoga ga treba shvatiti kao “nastavlja se smotati kao što je bilo staviti na".

– “Ležeći”: ovo je doslovni prijevod riječi “kéimena”: nije ispravno prevesti “na zemlji”. Riječ 'lagati' stavljena u zagradu nije prijevod, već tumačenje. Bio bi slučaj da bi grobna posteljina, na kojoj više nije bilo mrtvaca, 'opuštena'; pokrov pak, koji je bio tvrđi, ne bi se objesio kao platno, nego bi ostao smotan unutar pokrova na svom mjestu, tj. na mjestu gdje je logično trebao biti i tako bi ostala njegova prisutnost vidljiv izvana.

– “eis èva tòpon”: lit.: na jednom mjestu; tj.: na istom mjestu

– “Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi bijaše došao na grob, i vidje i povjerova” (Iv 20). Prije svega, primijetite prisutnost dvostrukog "i" koje povezuje gledanje i vjerovanje: koordinacija uvedena s "i on je vidio i vjerovao" mnogo je bliža u grčkom nego u talijanskom. Izražava vezu uzroka i posljedice: učenik je vjerovao na temelju onoga što je vidio. Taj ga je prizor potaknuo da povjeruje u uskrsnuće: jer da je netko htio odnijeti mrtvaca, ne bi mogao tako ostaviti rublje. Učenik tako iz rasporeda platna izvodi “dokaz” Isusova uskrsnuća i tako vjeruje Svetome pismu (usp. Iv 8: “Kad je, dakle, uskrsnuo od mrtvih, učenici se sjetiše... i povjerovaše Pismu i govor koji je Isus rekao”).

b) Dokaz da nije bilo krađe leša?

Ali nije jasno zašto takav čudesni aranžman nije uvjerio i Petra. Možda je vjerojatnije da je voljeni učenik, vidjevši pažljivo popravljeno rublje, smatrao da je otimanje tijela malo vjerojatno. Već je Krizostom rekao: “Tko god je skinuo tijelo, ne bi ga najprije svukao, niti bi se potrudio skinuti i smotati pokrov i ostaviti ga na posebnom mjestu” (Homilije o Ivanu, 85.4).

c) „teologija ruha

Nemojmo također zaboraviti da u cijeloj Bibliji postoji “teologija odjeće”: ne samo da odjeća ima važnu simboličku vrijednost (mislite na bijelu odjeću tipičnu za sferu božanskog ili na Isusovo skidanje tunike prije nego što ga je razapeo ), ali i golotinja može podsjetiti na primitivnu rajsko stanje Adama, Božjeg prijatelja.

Tu Isusu više ne treba ljudska odjeća, jer “Krist uskrsnuvši od mrtvih više neće umrijeti” (Rim 6), za razliku od Lazara koji izlazi iz groba umotan u grobne krpe (Iv 9), jer je morao ponovno umrijeti.

Prepoznavanje Uskrslog

U različitim odgodama janjenja (20-11; 18-21; Lk 4-7) nalazimo različita značenja:

a) apologetski: učenici su prvo sumnjali (nisu bili lakovjerni);

b) objaviteljski: između Isusova tijela prije uskrsnuća i uskrslog tijela postoji kontinuitet (može se dodirnuti: 20-20; jede s učenicima: Lk 27-24; Dj 41), ali i duboka raznolikost (prolazi kroz zidove: 42:10): usp. 41 Kor 20-19;

c) teološki: uvijek je Bog taj koji čini prvi korak prema nama: Marija iz Magdale vjeruje nakon što je prozvana imenom, učenici iz Emausa pri lomljenju kruha, učenici nakon čudesnog hvatanja: ostaje samo za čovjeka "okrenuti prema njemu" (20), "otvoriti oči" (Lk 16), baciti se prema Isusu (Iv 24).

Dobro milosrđe svima!

Tko želi pročitati cjelovitiju egzegezu teksta, ili neku dublju analizu, neka me pita na migliettacarlo@gmail.com.