Svjetski dan bolesnika – Bio sam bolestan i posjetili ste me
Među djelima milosrđa koja nam Crkva predlaže činiti je briga za bolesne
Svojim su se likovnim jezikom na ovu temu željeli izraziti i vrijedni umjetnici. 19. stoljeće čini bogatu, ponekad turobnu, ponekad tromu panoramu okruženja i osjećaja koji prožimaju ljudsku dušu u susretu s bolesnicima. Od napuljske škole do Gericaulta, koji prvi put ističe psihičke bolesti i predstavlja nam svojih 10 slika na kojima se bolesna osoba nameće promatraču svojim nerješivim zlom, te nas tjera da shvatimo da imamo još mnogo toga za naučiti.
U evanđelju čitamo da Isus pomaže i tješi bolesne, njegov lijek je ozdravljenje, a ostavlja nam veliku pouku prispodobom o milosrdnom Samarijancu. Nije neosjetljiv na ovu temu bio ni Vincent Van Gogh, koji je u godini svoje smrti razvio nekoliko platna s vjerskim temama. U ovom djelu iz 1890., dva mjeseca prije svoje smrti u dobi od trideset sedam godina, on rekonstruira tu epizodu s mnogo detalja koji otkrivaju njegove emocije. Čovjek u prvom planu pokušava jadnog nesretnika natjerati na konja, koji se u zagrljaju privija uz svog spasitelja, a konj, strpljivo stabilan na nogama, također kao da se slaže s tom gestom. U pozadini zemljani put, suncem spržena polja i planine koje ne daju kontinuitet prostora, zatvaraju put gdje su Levit i svećenik bili okrenuti leđima.
Najvjerojatnije opipa ranjenika i ujedno se poistovjećuje sa spasiocem koji si, međutim, ne uspijeva pomoći, a koji mu i ovdje fizionomijom jako nalikuje. U ovom djelu Van Gogh, u skladu sa svojim stilom, koristi svjetlo koje nemilosrdno udara i rezultira distorzijom elemenata, toliko da izražava napetost i tjeskobu, onu koju doživljava između napredovanja svoje bolesti i društva. Dok je slikao ovo platno, Vincent je proživljavao tešku fazu svoje bolesti, međutim, njegov poziv nije bio biti slikar, već biti blizu najočajnijih, kao kad je s velikim žarom radio među tifusnim bolesnicima. Slikarstvo je za njega bilo terapija, višestruki potezi kistom puni kontrastnih boja, isprekidane linije, stvarajući onaj osjećaj zbunjenosti i pretačući u platno dramu života koji se bori protiv bolesti.
To je izraz egzistencijalne tjeskobe bolesne osobe koja, ako nije potpomognuta vjerom, nikada neće nadvladati patnju bolesti kakva god ona bila. Čovjeku je danas itekako potrebna pomoć drugih, ali i molitva i Božja riječ jer je pomaganje bolesnima puno veći izazov jer je to dio odnosa koji Isus želi s bližnjima: Bio sam bolestan i posjetili ste me.
Paola Carmen Salamino
foto
- Paola Carmen Salamino