Odaberite jezik

Sirija nije iza nas, ali to je otvoreno pitanje

Sirija, zemlja naseljena vrlo starim narodima s tisućljetnim tradicijama. Sirija, mjesto obraćenja svetog Pavla, mjesto gdje su se rodile prve kršćanske zajednice i gdje se paralelno s Egiptom razvilo redovništvo

Zemlja u kojoj su stoljećima, nakon pojave islama, koegzistirale dvije monoteističke religije, također dajući primjer tolerancije i međusobnog poštovanja. Zemlja bogata poljoprivrednim i mineralnim resursima kao što su plin i nafta.

Upravo ove potonje, koje su mogle biti povoljna ekonomska prilika za stanovništvo, oblile su mu se poput bumeranga.

Apetiti ekonomskih moćnika koji vladaju svijetom navalili su, ovdje kao i drugdje, donoseći rat i razaranje.

Sirija, rat koji traje od 2011. godine

Od 2011. dugi niz godina rat je pustošio ovu naciju, uništio sirijski narod ekonomski i moralno, izazvao stotine tisuća smrti, milijune ranjenih i izbjeglica.

Rat je dobio vjersku konotaciju: od početnog sekularnog prosvjeda, prešao je na fundamentalističku borbu sa sudjelovanjem pretežne salafističke komponente, koja je dosegla vrhunac stvaranjem Islamske države, također na većem dijelu sirijskog teritorija .

Na područjima pod jurisdikcijom džihadista započeli su pravi progoni i kršćana i šijita te uništavanje bogomolja poput crkava, samostana i džamija.

Kao rezultat toga, prisutnost kršćana uvelike je smanjena s rizikom od izumiranja za mnoge zajednice.

U tom kontekstu, svjedočanstvo mira i dijaloga hrabro je ponudila monaška zajednica al-Khalyl, prijatelj Božji (izraz koji se koristio za patrijarha Abrahama).

Ovu zajednicu, koju su 1991. godine osnovali otac Paolo Dall'Oglio i otac Jacques Mourad, smjestila se u pustinji u drevnom samostanu Mar Musa, a kasnije, 2000. godine, proširena dodjelom još jednog samostana, samostana Mar Elian, čiji je o. Jacques je postao prior.

Potonji samostan nalazi se na periferiji grada al-Qaryatayn, šezdesetak kilometara udaljenog od Mar Muse.

Dva samostana bila su referentna točka i točka dijaloga ne samo za kršćanske crkve u Siriji, već i za muslimane.

Ljudi svih dobi, u tisućama, odlazili su u oba samostana moliti se, razgovarati s redovnicima i zajedno provoditi trenutke radosti.

Vjerski progon u Siriji

Izbijanje rata donijelo je težak udarac samostanskoj zajednici: 2013. otet je otac Paul, o kojem do danas nema vijesti, a 2015. džihadisti su oteli oca Jacquesa i jednog đakona, uništivši samostan Mar Elian i raznošenje relikvija sveca kojeg su od dolaska islama uvijek štovali čak i muslimani.

Nakon pet mjeseci zatočeništva, zahvaljujući i pomoći nekih beduina, otac Jacques i nekoliko desetaka kršćana pobjegli su i uspjeli doći do područja pod kontrolom vlade.

Beduini koji su im pomogli u bijegu, nakon što su otkriveni, platili su svojim životima za svoju herojsku i svjesnu gestu, jer su ih džihadisti pogubili unatoč njihovoj zajedničkoj pripadnosti islamu.

Neko vrijeme nakon oslobođenja, otac Jacques vratio se u Mar Musu i nastavio kontakt s nekolicinom kršćana koji su ostali u al-Qaryataynu (25 od približno 2,000 koji su nastanjivali grad prije sukoba) i osmislio projekt za obnovu samostana Mar Elian i posijati tisuće voćaka i vinove loze na mjestu onih koje su posjekli džihadisti tijekom razdoblja okupacije.

Veliki i hrabri izazov stvoriti potrebne uvjete da se želja za povratkom vrati u srca izbjeglica.

U tom je trenutku, nizom okolnosti, došlo do toga da se Spazio Spadoni udruga je stupila u kontakt s ocem Jacquesom Mouradom i pozvala ga da održi svjedočanstvo u sklopu konvencije 2021., fokusirano na temu Reciprociteta.

Otac Jacques je govorio o temi uzajamnosti između kršćanstva i islama, donoseći svoje dirljivo osobno iskustvo.

Ovom prilikom je Spazio Spadoni Udruga je, saznavši za dramatičnu stvarnost samostana Mar Elian i opasnost od izumiranja kršćanske zajednice u obližnjem gradu Qaryataynu, odlučila intervenirati surađujući u projektu oca Jacquesa: ponovnoj izgradnji barem bitnih dijelova samostana. i vraćanje relikvija Mar Eliana, ponovno sađenje tisuća vinove loze i voćaka koje je uništio džihadistički bijes, obnavljanje kuća bombardiranih tijekom rata kako bi se kršćani koji su u to vrijeme pobjegli mogli vratiti živjeti u grad i nastaviti s radom tamo.

Za sve to trebat će vremena, no u međuvremenu je projekt dobio operativni rok: pet godina.

U protekloj godini, s prvom tranšom financiranja iu sinergiji s drugim međunarodnim udrugama koje podupiru život kršćanskih zajednica na Bliskom istoku, već su postignuti prvi konkretni rezultati.

Kao što je već spomenuto, samostan je uvijek bio referentna točka za stanovništvo Qaryatayna i posjećivali su ga svi, i kršćani i muslimani.

Osim toga, uzgoj vinove loze, maslina i voćaka kompatibilnih s pustinjskom klimom (šipak, smokva, marelica itd.) omogućio je ljudima rad i perspektivu za budućnost.

Toliko da se migracija mladih ljudi, pojava koja je zbog teške ekonomske situacije i ograničenih mogućnosti zapošljavanja u pustinjskom gradu bila prisutna iu prijeratnom razdoblju, znatno smanjila.

Stoga je prvi cilj bio obnoviti bunar koji su džihadisti izbacili iz upotrebe, zatim izgraditi zid oko zemlje koja će se obrađivati, a zatim ponovno zasaditi drveće: čak 2,000 trsova, 2,000 maslina, i što više stabala koja će početi rađati u roku od tri ili četiri godine.

Zatim je obnovljena crkva, kripta i krov (cijela zgrada je bila izgorjela).

Također je obnovljena grobnica s tijelom svetog Julijana, čije su relikvije pronađene nakon što su ih teroristi raspršili kako bi spriječili ovjekovječenje milenijske pobožnosti ovom svecu, pobožnosti ne samo kršćana nego i muslimana.

Po završetku će se pristupiti sanaciji kuća

Upravo 9. rujna, na blagdan Mar Eliana (Sveti Julijan Edeški), u svečanoj je procesiji sirijski katolički biskup Damaska, zajedno s poglavarima ostalih kršćanskih i muslimanskih vjerskih zajednica, vratio svečeve relikvije koje se privremeno čuvaju u sirijska katolička katedrala u Damasku.

Muslimanska zajednica je zatim pripremila hranu za gozbu kojoj je prisustvovalo oko tri stotine ljudi.

Spazio Spadoni namjerava nastaviti ovaj rad zajedno s ocem Jacquesom i zajednicom Mar Musa, siguran u duhovnu i ekonomsku dobrobit koju će donijeti kršćanskoj zajednici Qaryatayn i pomoć koju će donijeti u ponovnom uspostavljanju odnosa prijateljstva i uzajamne dobrodošlice koji su imali zamrznuta tijekom dugog ratnog razdoblja.

Paolo Boncristiano

Čitajte također:

Talibanski Afganistan: Račun za barbarstvo plaćaju umjetnici, žene, ali prije svega afganistanski narod

Franjina hrabrost?: “To je susret sa sultanom da mu kažemo: Ne trebamo te”

Spazio Spadoni, Milosrđe koje gleda na danas i planira za sutra

Napad UN-ovog konvoja: Vlada Konga optužila je ruandske pobunjenike, koji to poriču

Budućnost misija: Konferencija za 4. stotu obljetnicu Propagande Fide

Svetac dana za 18. studenog: Sveti Odo, opat iz Clunyja

Pacificizam, treće izdanje Škole mira: ovogodišnja tema “Ratovi i mir na granicama Europe”

Veliki imam Azhar Sheikh: Cijenimo napore pape Franje u promicanju mira i suživota

COP27, vjerski čelnici ističu korelaciju između klimatskih promjena i humanitarnih kriza

Mission Lands, užasnutost pape Franje nad nasiljem u sjevernom Kongu

Rat u Ukrajini, europski biskupi pozivaju na mir: apel COMECE

COP27, Afrički biskupi pozivaju na klimatske popravke za ranjive zajednice

Brazil, urbana poljoprivreda i ekološko upravljanje organskim otpadom: “Baldinhos revolucija”

COP27, Afrički biskupi: Nema klimatske pravde bez kopnene pravde

Svjetski dan siromašnih, papa Franjo lomi kruh s 1,300 beskućnika

Izvor:

Spazio Spadoni

Također bi željeli