Ekstaza svete Geme: 131-135
Ekstaze svete Geme, snažno svjedočanstvo vjere
Ekstaza 131
Zazivaj Isusa; nemajući više što mu dati, ponovno mu nudi život; čezne za trenutkom pričesti (Usp. P. GERM. nn. XIX i XXXII).
Utorak, 14. listopada 1902., oko 8 sati.
Bože moj, Isuse, dođi sa mnom, živote, da me oživiš; pođi sa mnom, ponizni, da me poniziš. Isuse moj, pitaš li me što želim? Život, život da me oživi.
Bože moj, što ti imam dati, kad nemam ništa? Pogledaj me, pogledaj me: evo me. Pogledaj me od vrha do dna: nemam ništa, sav sam propao, stvarno ti nemam što dati. Prosvijetli me, ako želiš da ti dam.
Ah! sad mi pada na pamet. Ovaj život koji si mi dao i sačuvao takvom snagom ljubavi, ovaj život žrtvujem tebi.
Pa, Gospodine, nemam ti što drugo dati… Uvijek sam te poznavao kao diskretnog Gospodina, kao dobroćudnog Gospodina; stoga od mene ne možete očekivati više nego što ja mogu. Zato mi oprosti ako ti to ne mogu dati...
Jadni Isus! Što ćemo, Isuse, što ćemo sutra ujutro?…
Ekstaza 132
On tjeskobno traži Isusa, koji kao da se skriva i udaljava (Usp. P. GERM. br. XXIV).
Utorak, 28. listopada 1902., oko 7 sati.
Isuse moj!... O Isuse, možemo li se ovako dijeliti? Zar ne znaš i zar ne vidiš da ja više ne mogu?… A ti?…
O Isuse, ja ne želim, ne tražim ništa osim tebe, a ti bježiš od mene?… Evo me, spreman sam na sve, a tebi to nije dovoljno? Još uvijek bježiš od mene?... Ipak osjećam da te volim...
Ali barem pokazuješ da bježiš od mene.
Htjela bih, htjela bih… ali preslab sam… O Isuse, koliko bih stvari htjela od tebe!… Htjela bih te ne vidjeti, nego s tobom govoriti; Htio bih ti reći, o Isuse, znaš li?… Možeš li mi dati snage… snage da vršim tvoju volju.
Ekstaza 133
On ljubi i hvali Isusa, ali ga moli da u svojoj ljubavi i slavljenju nadoknadi ono što nedostaje. Slatko joj je živjeti od vjere: vjera joj je dovoljna (Usp. P. GERM. nn. IV i XXIV).
Srijeda, 29. listopada 1902., 9 sati.
Dragi Isuse, dragi Bože! Ah, ovih dana kako te malo volim! Ali učini da te volim puno više... Isuse, volim te; ti mi nadoknađuješ ono što mojoj ljubavi nedostaje. Dobri Isuse, blagoslivljam te; ali nadoknadi ono što mi nedostaje... Dobri Isuse, slavim te danas za sutra; ti mi nadoknađuješ ono što nedostaje mojoj hvali. Večeras ću te prinijeti Bogu, tvome Ocu… Prinesi mu, o Isuse, ljubav svoga srca…
I je li ti dosta?... I ja te zovem, o Isuse, i zazivam te svaki čas, samo s vjerom. A s kojom vjerom?... S onom koju si mi možda dao, o Isuse, za zdravlje moje duše i za svu tvoju dobrotu.
Slatko mi je, znaš, Isuse, po vjeri živjeti... Možda ćeš me hladnije naći; ali moja duša također dobiva posebnu pomoć: osjećam to... Dovoljna mi je vjera, o Isuse: s vjerom živim dobro.
Ekstaza 134
Zamoli Isusa da nastavi štititi nju, njezinu nezahvalnu kćer, i podari joj dobru smrt (Usp. P. GERM. N. XIX).
Četvrtak 30. listopada 1902., navečer.
… Neka nikada ne dođe taj trenutak, dok sam živ, da nisam svjestan tolikih milosti… Ovoj nezahvalnoj kćeri nastavi, Gospodine, svoju zaštitu…
Želio bih drugu milost, o Isuse: da mi se pripiše…. Vi to dobro znate.
Ali, o Gospodine, ne uskrati mi svoju pomoć da dobijem posljednju milost. Ne znam, Gospodine, koja je tvoja božanska volja, ipak te molim za sretnu smrt... Što bi mi tolike milosti dobivene od tebe da ovu ne dobijem?
Ekstaza 135
Iskušana đavolskim kušnjama i suhoćom duha, ponizno se obraća Isusu moleći ga da je ne napusti i da se vrati kao prije nje (usp. P. GERM. N. XXII).
Petak 31. listopada 1902.
… Čekaj, čekaj, Isuse, zgodan trenutak…
Prihvaćam sve što dolazi od mog Boga, što mi moj Bog šalje. Gospodine, kad bi bila tvoja volja da me oslobodiš… ali neka bude tvoja volja, nikad moja…
Ali đavao, o Gospodine, iskušava moju snagu, a ti ne ideš sa mnom? Što ću bez tebe?… Što ću bez tebe?… Što ću ako ti budem nedostajao?… Lomim se, drhtim, plačem, ako pomislim da ću ti nedostajati. Imati milost na mene, o Gospode! Sam sam, smiluj mi se!... Zovem te više puta na dan; Uvijek te tražim… ali gdje se kriješ?
I što mi vrijedi ovaj život koji si mi dao, ako bi mi pomogao da te izgubim? O moj Bože, što ću? Nisam li više, o Isuse, tvoj ljubezni plijen? I čiji ću biti plijen... čiji?... Ne dopusti, o Bože, ne dopusti. Ako je tvoja volja, dopusti mi da se oslobodim... Gospodine, ako je tvoja volja... Ali onda te ne pitam kako... .
Oh! Čekam, čekam trenutak, Gospodine, da se nađem s tobom, blizu tebe; onda me natjeraj da se svega odreknem, a onda tisuću prosvjeda... O Isuse, koliko sam te puta uvrijedio! Koliko si puta došao u ovo srce…! U pravu ste što se više ne želite tamo vratiti. Da si ga samo uvijek održavao čistim, ha?…
Nemoj mi više govoriti te slatke riječi, umrijet ću od tebe… Sad se nisam navikao na njih dugo, a ako ti se zamjeriš…
. . .
Bez da mi kažete ni da, ni ne, ni riječ odobravanja, ni prijekora? A što ćemo, Isuse, u svijetu? Isuse, gdje me ostavljaš?… Umoran sam od jutra do večeri; i ti koji si rekao: “Nezahvalan si mi, ali si mi ipak drag”; a sad?... Vrati se, vrati se kao prije; Obećavam ti sve, sve što želiš.
Kako kasno? Kasnim li ja ili ti kasniš? I ostavljaš me ovako? I ostavljamo jedno drugo ovako, bez riječi? Zar nisi sretan?… Puštam te da radiš što god hoćeš, a ipak… Ako je tvoja volja, oslobodi me, oslobodi me…