Odaberite jezik

Talibanski Afganistan: račun za barbarstvo plaćaju umjetnici, žene, ali prije svega afganistanski narod

Afganistan protagonist trećeg sastanka konvencije “Fare Spazio al Coraggio”, u organizaciji Spazio Spadoni u samostanu San Cerbone (Lucca)

O ovoj napaćenoj zemlji govore nam dvije žene, novinarka Barbara Schiavulli, iz Radio meci, te afganistanski glazbenik i pjevač Mašal Arman.

Barbara Schiavulli: 'Možda najgori trenutak za Afganistan'

'Zemlja koju pratim od 2001.', kaže novinarka koja se prije nekoliko dana vratila odande, 'i koja proživljava možda svoje najgore trenutke.

Prošle godine, kada su talibani preuzeli vlast, bilo je trenutaka velikih napetosti, ali i mediji su bili vrlo prisutni'.

Nakon što su Amerikanci otišli, a s njima postupno i brojni zapadni mediji, situacija se postupno i tiho pogoršala'.

Nakon godinu dana talibanske moći, kakav učinak na narod Afganistana?

Barbara Schiavulli je u svom opisu jasna: mnoga djeca koja su se bavila prosjačenjem, nepoznat broj je nestao, a ima razloga vjerovati da su završila u krijumčarenju organa.

Škole za djevojčice su, to je opće poznata činjenica, zabranjene. Zemlju nastanjuju žene udovice nakon 40 godina sukoba, koje moraju podizati četvero, petero ili ponekad šestero djece.

'Ovaj reflektor se ne smije ugasiti', odlučno ustraje novinar, 'Talibani pod pritiskom djeluju drugačije.

Trenutno je situacija takva da talibani imaju moć nad cijelom zemljom, ali nemaju novca da to održe'.

Žene se doživljavaju kao prijetnja i žive sa strahom: Barbara Schiavulli govori o sutkinjama koje su talibane strpale u zatvor ili ženama koje su radile u policiji.

Ali to nije sve.

Novinarka govori i o rodnom nasilju, te navodi slučaj jedne od sugovornica, koja je proživjela neopisive batine nasilnog supruga.

Muž koji je na kraju bio zatvoren, ali koji se vratio maltretiranju upravo zbog otvaranja zatvora koje su željeli talibani.

Ta žena, čiji se identitet, razumljivo, drži u tajnosti, za dva će mjeseca biti ukrcana na humanitarni let i stići u Italiju.

Dar nade u tolikom haosu.

Mashal Arman, važnost očuvanja kulturne tradicije Afganistana

Arman je jedan od najpopularnijih afganistanskih pjevača.

Prognana u Švicarsku sa svojom obitelji nakon studija glazbe u Bernu, Ženevi i New Yorku, svoje umjetničke aktivnosti izmjenjuje između opere, glazbenog kazališta i očuvanja afganistanske narodne glazbe.

Mashal počinje zahvaljujući Barbari: 'uvijek je traumatično govoriti o ratu', ističe.

'Zašto stvarati afganistansku glazbu? Zato što je važno sačuvati umjetnost i kulturu afganistanske tradicije.

Nalazimo se u paradoksalnoj situaciji da Barbara, koja je Talijanka, može ići u Afganistan, a ja, zbog posla koji radim, ne mogu. Glazba je zabranjena.

Radim tradicionalnu afganistansku glazbu, ali i kako bih stvorio pozitivnu idealnu poveznicu s idejom Afganistana: svaki dan moja je zemlja povezana s ratovima, s nasiljem.

Ne želim da se moja zemlja pamti samo po lošim stvarima: umjetnost je ljepota i želim da je pamte i po tome'

Mashal naglašava da je ta želja za glazbom osobna potreba, koja proizlazi iz njezine nutrine: ona želi izbjeći zamku da ljudi poput nje predstavljaju naciju.

Ne želi da je smatraju zastavnom osobom, jer joj to nije namjera

Mashal kaže da se osjeća privilegirano jer je mogla učiti. No, ističe da to nije sudbina većine afganistanskih žena.

'Od 1970. do 1990-ih', objašnjava ona, 'došlo je do evolucije žena umjetnica u Afganistanu, svojevrsnog zlatnog doba. Afganistanska umjetnost bila je pod snažnim utjecajem indijske umjetnosti.

Sve do prvog dolaska talibana koji je trajao od 94. do 2000. godine.

Apsurdna situacija, zbog toga što je povratkom talibana glazba zabranjena, što čak ni Afganistanci koji žive vani poput vas, nemaju potpunu percepciju ove apsurdne situacije.

Ali Mashal također navodi kako je nemoguće da glazba izumre: 'ova glazba jednostavno ima dijasporu, razvija se izvan zemlje. Hoće li to biti dovoljno da ova umjetnost ne izumre?'.

Predsjednik od Spazio Spadoni, Luigi, intervenira na ovo pitanje, izjavljujući u mikrofon: 'U Afganistanu nemamo projekt i jako je teško napraviti projekt, ali divno je znati da postoje umjetnici koji to rade. Ako se udružimo, možemo napraviti lijepe stvari za ovu temu'.

I s ovim drugim tračkom nade, sastanak je završio.

Pročitajte isto

Franjina hrabrost?: “To je susret sa sultanom da mu kažemo: Ne trebamo te”

Sestra Alessandra Smerilli o 'Stvaranje prostora za hrabrost': Analiza postojećeg ekonomskog modela i nade u mladim ljudima

Spazio Spadoni, Od 7. do 11. rujna Drugo izdanje konvencije: “Stvaranje prostora za HRABROST”

Svjetski dan molitve za brigu o stvorenom, apel pape Franje za Zemlju

1. rujna, Svetac dana: sveti Egidije opat

Etika i ekonomija, studija Sveučilišta Cornell o biljnoj govedini na američkom tržištu u Lancetu

Napad UN-ovog konvoja: Vlada Konga optužila je ruandske pobunjenike, koji to poriču

Ksaverijski misionar: U Kongu Covid postoji "ali nije vidljiv"

Sigurna mjesta i topli obroci, franjevci na prvoj crti bojišnice u Ukrajini

Spazio Spadoni, Milosrđe koje gleda na danas i planira za sutra

izvor

Spazio Spadoni

Također bi željeli